Branko Jelić nije čovjek koji lako traži pomoć. Tridesetak godina radio je kao pomorski inženjer, odgajao dvoje djece, platio svoju nekretninu u Splitu i mislio da je "srednju dob" prošao s riješenim financijama. A onda je otišao u mirovinu. Mirovina koja je stigla bila je 680 eura miesečno — a troškovi stanovanja, lijekova i normalnog života iznosili su oko 800 eura.

"Nisam se žalio. Imao sam gdje živjeti, sin mi je dobar. Ali svaki kraj mieseca bio je neugodna računica", priča Branko. "I onda je sin uzeo kredit za stan u Zagrebu. Vidio sam da mu je teško, ali nisam mu mogao pomoći. Nije mi ostajalo ništa."

Stan koji je bio "vezan kapital"

Brankov stan u Splitu — 130 kvadratnih metara u kvartu između Mejašа i Trstenik-a, s pogledom na more — vrijedio je 2023. godine, kada je kontaktirao OnlineLawsuits, oko 624.000 eura. Bio je u potpunom vlasništvu, bez tereta. "Znao sam da stan vrijedi puno. Ali što ću s tim? Prodati i ići kamo? Najam je u Splitu skup kao u Beču."

Nakon konzultacije s našim brokerom, Branko je razumio da mu nekretnina ne mora biti "mrtvi kapital". Odabrao je jednokratnu isplatu obrnute hipoteke uz 50 posto LTV — što je u njegovom slučaju, uz dob od 71 godinu, dalo 312.000 eura neto isplate. Tjedan dana nakon potpisivanja ugovora, novac je bio na računu.

"Otplatio sam sinov kredit i ostalo mi je za sigurnost"

Sinov stambeni kredit u Zagrebu iznosio je 287.000 eura. Branko je jednokratno uplatio taj iznos, sin je izašao iz banke bez hipoteke na stanu, a razliku od 25.000 eura Branko je stavio u štednju — "za onu situaciju kad će trebati, a ne znaš kad".

"Sin me plakao zahvalio. Nisam ni ja mogao zadržati suze. Čovjek cio život radi, misliš da si sve izgradio — a onda shvatiš da si tek sada stvarno pomogao", kaže Branko tiho. "A ja i dalje živim u svom stanu. Ista vrata, isti pogled na more. Samo sad bez stresa."

Što Branko savjetuje drugima

Pitali smo Branka bi li drugačije postupio s unaprijed stečenim znanjem. "Jedino što bih promijenio — krenuo bih ranije. Čekao sam dvije godine jer me bilo strah: banka, papiri, što djeca kažu. A onda sam vidio da su djeca to podržala jer su razumjela. I banka je bila profesionalna. I papiri — pa to sam sve završio za tri tjedna."

Dodaje jednu praktičnu poruku: "Nemojte ovo raditi bez dobrog brokera. Ne mislim sad reklamirati vas — mislim da svaki korak netko mora objasniti. Ja nisam financijaš, ja sam inženjer. Ali kad mi je broker nacrtao na papiru što se događa s kućom, što nasljeđuju djeca, kad se kredit vraća — sve je postalo jasno. Strah je nestao."

Nekretnina ne mora biti nešto što čekate ostaviti djeci. Može biti i nešto čime im pomognete dok ste živi — i dok i vi i oni možete uživati u tome.

Brankova priča nije iznimka — slične scenarije viđamo svaki mjesec u svim većim hrvatskim gradovima. Ako i vi razmišljate o tome kako iskoristiti vrijednost vlastite nekretnine bez prodaje i selidbe, nazovite nas. Razgovor ne obvezuje ni na što.

← Natrag na Blog